subota, prosinac 24, 2011
Bozic je magicno vrijeme.
Ovih 12 dana Bozica i ovaj Badnjak frigat ce se najbolje fritule ikad, vec jesam,
gledat ce se nova Alisa u zemlji cudesa s Johnny Deppom, vec jesam,
pravit ce se njoki s organskim krumpirima,
rafijoli s domacim bajamima, netko trogirske, netko bracke, netko sinjske, netko makarske, a svi izvrsni,
gledat ce se Nutcracker, i najbolji baletni umjetnici na svijetu, oni ruski, po tko zna koji put, a ovaj put ce i on biti jos raskosniji...
12 dana Bozica i Badnjak su dosli i ove godine.
I nista nam ne fali, osim snijeg.
Uzivajmo i sretno nam bilo,
uz malo magicnosti:
1. http://www.youtube.com/watch?v=DVA5zYg175Y
2. http://www.youtube.com/watch?v=Wz_f9B4pPtg
subota, prosinac 17, 2011
Sada kad imamo novu vladu interesantno je da i Hloverka ima koji savjet za Milanovica. Ne gledam ja te njene emisije, naravno- one su za ljude koji su po predispoziciji ili po izboru mazohisti- vec me ljudi obavjestavaju pricajuci onako malo o svemu pa i o njoj.
Tu negdje u spoznaji da Hloverke nisu bitne cak i kada su trenutno javne je ono sto bih ja nazvala pravim savjetom za Milanovica.
Vecina ljudi je dugorocno prilagodljiva. Naime, ako nesto jest pa jest dugo vremena i dio je necega sto je neka institucija ili javno, ljudi ce to prihvatiti ili kao neminovno ili kao vazno. Jednom kad je tako, onda nastupa debilana ako smo u drustvu koje nema ni osnovne institucije demokracije i nema standarde rada, ponasanja i odgovornosti. A mi smo jos uvijek drustvo bez kriterija vrijednosti.
Ono sto smo do sada imali je pokusaj da nam odredena skupina ljudi proda rog za svijecu i da vecina ljudi misli- malo po odgoju, malo po neznanju, a najvise po televiziji, novinama i pokusaju da prezive ili se prilagode- kako, eto, tako mora i biti.
Najveci izazov je kako pokusati promijeniti ovaj nacin razmisljanja.
U nekoj drugoj zemlju koja ima bolje funkcionirajuce institucije, bez obzira na trenutnu ekonomsku situaciju, moguce je promovirati nove ideje i graditi novu vlast na temelju zajednickih vrijednosti koje su temelj jednog drustva.
Mi tih vrijednosti nemamo. Mi nismo jos ni usvojili antifasizam kao normu ponasanja u javnosti i predavanja u skolama. Mi nemamo niti pokusaj odijeljivanja sudske, zakonodavne i izvrsne vlasti jer da imamo takvo sto Sanader ne bi izasao iz zatvora prije Bozica da bi bio sa svojom obitelji dok vecina ljudi jedva sklapa kraj s krajem. Nitko mu ne bi dao tu politicku nagradu jer bi to bilo politicko samoubojstvo.
U nekoj naprednoj zemlji ne bi se dogodilo takvo sto jer bi jednom kad je u zatvoru, on postao faktor pozitivnog politickog razmisljanja- naime, cak bi i njegova stranka koja je izgubila izbore trazila „poene“ za buducnost u njegovom ostanku u zatvoru, kao primjeru.
Ali, u zemlji u kojoj je sve kratkog vijeka, danas je moguca jedna, jucer druga spoznaja, a sutra treca. Koliko nam neke temeljne spoznaje traju i koliko ih cijenimo, toliko smo svi zajedno i civilizirani, zar ne?!
Ako nam je politika i novinarstvo samo pobudivanje negativnih emocija ili ulagivanje ala Hloverka- jer morate priznati, ta zena ima niske intelektualne mogucnosti pa onda i niski sram zbog nedostatka nezavisne vlastite vrijednosti i vrednovanja- a nikada nista konkretnije i pozitivnije, onda nema nacina da cemo napredovati.
Sve ove nebuloze oko novinara i Cacica su redikulozne. Smijesno je kako mnogi misle da je Cacic samo bahat, kako novinari to koriste za senzacionalizam i kako onda ljudi komentiraju da je Cacic nekulturan. Ja imam problema s njim kada je nestrpljiv jer mu se ne objasnjava ocito. On mora objasnjavati ocito jer kada razgovara s novinarima on razgovara s javnoscu. Taj dio mu nije u potpunosti „sjeo“.
Ali to ne znaci da novinari imaju pravo pitati bilo sto neprovjereno, govoriti gluposti i da on ne smije na to i malo zesce reagirati. Smije i zbog cinjenice da je dobio izbore, da je tako odlucila velika vecina hrvatskog naroda i da novinari moraju postovati tu cinjenicu, a ne biti u biznisu sprdanja s bilo cime i bilo kime jer eto, zivimo u zemlji koja ima niske civilizacijske vrijednosti i institucije koje ne funkcioniraju.
Da li je i na novinarima da „podignu“ nivo ponasanja u javnosti? Apsolutno. Samo, tko ce biti prvi, ha? Eto, tu nam je cijeli problem. Sve je u zemlji unisteno- moralno, socioloski i ekonomski i najlakse se ponasati kao do sada- ocekivati od drugih sve, a od sebe nista.
Ajde, da budemo iskreni- to nam je mentalitet. Znam da Hrvati rade za pljeskavicu i da je HDZ sve maznuo, ali- da li mi istinski vjerujemo u vragove?
Jer ako jesmo, onda vjerujemo i u vile, po samoj prirodi i logici takvog vjerovanja. A to je naivno, narode, vrlo naivno. U defanzivnom mentalitetu koji vjeruje u vragove jer navodno vragove samo i vidi je cijeli nas civilizacijski problem.
Treba nekad „potegnuti“ jace samo radi toga sto cemo se bolje osjecati ako radimo malo bolje i malo vise. Trebamo taj osjecaj zadovoljstva zbog neceg normalnog internalizirati kao vlastitu vrijednost i vlastitu kulturu.
Da li ovo ja vjerujem u vile, ha? Mozda. Stvar je da cemo samo ovako doci do onog stupnja svijesti kada cemo se buniti na stvari koje ne valjaju jer ih jednostavno zbog vlastitih kriterija necemo htjeti prihvatiti.
Netko ce misliti da pricam pricice u zemlji u kojoj nijedna institucija ne radi kako treba.
No, evo primjera- Hloverku ne treba gledati na tv pa onda prepricavati sto je Hloverka rekla. Kad vec zivimo u zemlji u kojoj je Hloverka na takvoj poziciji, prihvatimo to kao vrlo losu cinjenicu zivota. Kada smo to istinski prihvatili kao takvo, tada nas Hloverka ne zadovoljava jer ne mozemo prihvatiti da netko takav bez ikakvih profesionalnih vrijednosti ima veliku minutazu. Mi zelimo gledati nesto pametnije. Tada saljemo pisma na HTV u tisucama kao gradani ove zemlje u kojima napisemo upravo to.
Netko ce ih morati procitati od sada pa nadalje.
Nije Hloverka najbolji primjer jer je ona „potrosna roba", ali je poanta u iritaciji negativnim.
Ako mislimo da ce se nesto u Hrvatskoj promijeniti, a da mi sami ne sudjelujemo u podizanju kriterija, necemo daleko. Demokracija je, naime, ne samo o represiji negativnog, iako je to prva i nuzna stvar, ona je i o trazenju standarda u drustvu. Negdje u tom mixu se mora dogoditi da budemo i bolje placeni i produktivniji i zadovoljniji i da imamo manji prag tolerancije za gluposti i senzacionalizam.
Kako nema vragova, tako nema ni vila.
A sto oni kazu, ha? Ugodan vikend, I guess.
http://www.youtube.com/watch?v=qXcNQTa3zgs
ponedjeljak, prosinac 5, 2011
A zasto one barbe i tete tamo tako sporo broje glasove, ha? Ma nismo u Americi da nas ima ka Rusa. Koliko vremena treba za prebrojiti malo vise od 2 milijuna glasova?!
Jer, dok cekas... cekas, pa ne znas da li se malo rano za veseliti, ne znas kako se dozirati jer ne znas kad ce- kresendo!
I ne znas koliko trebas kukurikati! Kukurices li malo, kao da ti nije stalo! Kukurices li cilo vrime, zaboli te grlo! Meni pomazu propolis kapi.
I onda se probudis i ne vjerujes ni ocima ni usima! Je li tocno ono za Zadar?! A za zupaniju splitsku i dalmatinsku, ha? Slobodna Dalmacija!!!
Danas je trebao biti nacionalni praznik! Ali nije.
U mojoj zgradi nije bilo slavlja. Kazu ovi moji da je to zato sto smo u dijelu u kojem je Bandic dobio onaj svoj dio glasova. Psssssssssss!
Necemo o ruznom danas.
Evo kako ja gledam na pobjedu, dolje, pjesmovno, danas, jucer, sutra, sa specificnim elementima.
Usput, sjecam se kako je bilo u Britaniji kada je Blair pobijedio 1997. Ajme sto smo slavili! Samo oni imaju jednu prednost- izbori su u cetvrtak, pa nekako odradis petak. Sve je smisljeno, moj narode! Sve je smisljeno! Bio je to vikend kada su farmaceuti prodali najveci broj onih tabletica sumecih ikada, samo da se izdrzi do veceri, pa opet... A landlordovi koji drze pubove su trljali ruke, napravili jedno 100 000 000 pokreta prema kasi...1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9................................
Bolje da ne pisem vise, stvarno.
Inace, Dino Dvornik se pita u svojoj pjesmi: Sto cekamo? Koga cekamo?
Dino, ne cekamo! Stigli smo!
1, 2, 3....idemo!!!
Ona prva, po senioriti, a i da polako udemo u slavlje, ne valja se zaletiti i precijeniti:
1. http://youtu.be/39SeD2kksgk
2. http://youtu.be/ZhaHLoK3CF4
3. http://youtu.be/CiG2VeNkLuE
4. http://youtu.be/omTO-dU1bm4
5. http://youtu.be/fqTbymcQfJY
6. http://youtu.be/zz-7O7oIreY
subota, prosinac 3, 2011
Sutra su izbori za novi Sabor Republike Hrvatske, a moja predizborna sutnja na ovom blogu traje vec nekoliko tjedana.
Sa stajalista predizborne taktike, ako cemo govoriti o politickom marketingu, sto je veca sutnja, to ljevica bolje prolazi.
Mozda se to nekome cini cudnim u zemlji svekolike korupcije, ali sve analize upucuju na dva zakljucka: Hrvati slabo slusaju nekoga kada malo duze govori, ne mogu se dugotrajnije koncentrirati. A dobro pamte postapalice, senzacionalizam i „udarce ispod pasa“.
Ako je ljevica agresivna, gle, a sto su radili dosad. Ako ljevica nije agresivna, gle, a kako ce bilo sto napraviti.
Mi zivimo u zemlji koja olako prihvaca agresivnost.
Mi smo ljudi koji smo voljeli Jadranku Kosor kada je dosla na vlast, cak preko 60 posto ljudi je mislilo da je ona pozitivna osoba neka je cijelo vrijeme bila uz Sanadera.
Mislili smo i da je pozitivna osoba, mi nacija velikih katolika, a ona zivi u stanu s duhovima. Kako ona ikada tamo zaspi, nakon svega sto se dogodilo braci u pitanju, izvan je mojeg poimanja bilo cega.
I nemojmo se zato buniti ni na koga, a ponajmanje na liberalni kapitalizam. Jedna je stvar sigurna- razne se stvari mogu i dogadaju na razvijenom zapadu, onom koji nam je navodno za sve kriv. Ali, nema nikakve sanse da bi gda Kosor tamo gdje sam ja zivjela prezivjela moralnu stranu tog stana, ne na onaj nacin na koji je to otvoreno izaslo u javnost.
Jednom kao takvo u javnosti i gda Kosor nema nikakav moralni integritet.
Onaj tko ovo ne shvaca, ne razumije osnovnu stvar o razvijenom zapadu. Neki ce mozda misliti da se radi o licemjerju jer taj zapad je bogat.
Ja mislim da se radi o licemjerju siromasnih, ako netko misli kao sto je gore navedeno.
Ja mislim da se radi o istoj onoj bezosjecajnosti koja ne shvaca i jednu drugu stvar, a to je da se treba buniti pod svaku cijenu kada netko dovodi civilizacijske temelje kao antifasizam u pitanje, kada se s njima politicki „igra", kada ih trivijalizira ili negira.
Amerika i Engleska koja nece biti zemlja proleterska ne dovode nikada antifasizam u pitanje, nikada ga ne trivijaliziraju, a ako princ obuce uniformu naciste samo za salu na kostimiranom balu onda nastaje moralni urnebes.
Onaj tko misli da je ovo licemjerje ne shvaca zapravo nista.
Onaj tko ovo ne shvaca, ne razumije ni osnovnu razliku izmedu hrvatske desnice i ljevice.
Netko neupucen ce reci- Ma pusti desnicare, nisu oni pravi. Da jesu, ne bi Hrvatska danas ovako izgledala.
Pa ce poceti o komunizmu.. pa ce se cak sjetiti kako je Jadranka Kosor bila clan komunista.
A sto to dokazuje?
Pa to dokazuje kako je Jadranka Kosor osoba koja nema moralni integritet. To ne dokazuje nista ni o komunistima, ni o ljevici. Kakav je netko se vidi kada postoji sloboda izbora, a u toj slobodi izbora Jadranka Kosor nije izabrala biti ljevicar, vec desnicar.
Zasto?
Ta zena voli silu.
E, pa najteze je za objasniti zasto to nije dobra osobina. Mi kao narod volimo silu jer smo tako odgajani. Nismo individualisti, stujemo autoritete bez obzira kako se oni ponasaju prema nama.
A onda, kako istrazivanja govore, vise od 50 posto ljudi u ovoj zemlji, muskaraca i zena, misli kako su zrtve na neki nacin same krive za silovanje. Da li smo mi takvi ljudi? Kako je moguce da ovako mislimo, a zivimo u zemlji u kojoj, istrazivanja govore, majke imaju dominantan utjecaj na odgoj djece? Po tome smo prvi u Evropi, uvjerljivo.
Ljudi obicno pisu da su ovakvi podaci za zamisliti se. Ja bih takvu hipotezu postavila i prije istrazivanja i znala bi je objasniti, naravno. Nije stvar u zamisliti se, stvar je u objasniti.
A kada se objasnjava ono sto nam ne ide na ruku, ljudi obicno ne slusaju, padaju u depresiju i krive politiku za sve.
HDZ je kriv za smisljenu kradu Hrvatske. Ali HDZ ne moze biti kriv za ono sto mi kao odrasli ljudi mislimo.
A ljevica ce dobiti izbore ne temeljno zbog svojih nemjerljivo boljih moralnih vrijednosti vec zato sto ne postoji netko drugi.
Mi zivimo u zemlji u kojoj ni dan danas vecina ljudi ne shvaca moralnu razliku izmedu Jadranke Kosor i Zorana Milanovica.
To je razlog zasto nisam pisala blog.
Mi smo zemlja i ljudi senzacionalizma. Index tamo nesto pise o Bajicu da bi postali frajeri. A nemaju nikakav kodeks casti. Jer taj kodeks postoji u naprednim zemljama zapada i u njima se takve stvari ne objavljuju. A o cemu je Index, inace? Kako su to oni koji ne vole sto Index reklamira HDZ licemjeri, a Index nije kada npr. objavljuju lazirane snimke nase najvece sportasice Blanke Vlasic?
Jer jedna je stvar ne voljeti HDZ, a druga je stvar ne voljeti ama bas nista i ama bas nikoga. Kakav je to tuzan zivot, pitam se ja.
Nesto kao kad je Klauski proglasio Josipovica lignjom pred prosle izbore. A lignja je predator pa je zapravo u svom naumu da ga diskreditira ispao patetican. A posebno je ispao patetican kada se pojavio na tv. U tom Freudovskom grmu lezi zec, pomislila sam ja...
I zato nisam pisala blog. Nije mi se dalo ponovno o istom. Od onoga momenta od kada je Josipovic pobijedio na izborima, on kojeg je Jadranka nazvala sefom opozicije i pokazala kako je temeljno tupasta jer nije dobro takvu moc davati covjeku koji je mnogo inteligentniiji od nje, u Hrvatskoj se mentalno nije nista promijenilo.
Samo je ekonomija nazadovala.
Zato sada mogu napisati malo od onoga sto mislim. Onakva kakva sam, istinski antifasist, Titov pionir koji je i tada shvacao kako Tito koketira sa zapadom i kao istinski stovatelj rada, takmicenja i napretka i s istinskim prezirom prema svakoj sili i pokusaju gusenja individualizma, dakle, bice koje stuje pozitivno svugdje, ako ga pronade, a buni se protiv negativnog svugdje, ma cime se ono kitilo, a s odredenim znanjem, da, bas upravo zato sto sam takva, postojala je sansa da ne budem dosljedna sebi jer mi je toliko stalo da HDZ izgubi i izgubi sto vise.
A kako znam kako ljudi disu, postojala je sansa da malo pisem sto zele vidjeti napisano, svaka kategorija posebno, svakog dana, pa tko se u cemu prepozna. Jer, znam kako treba pisati za umirovljenike, znam kako razmisljaju bivsi ovi i oni, znam kako misli koji dio zenske populacije. A nije mi se to dalo jer sam ovog puta htjela da bude o meni.
Toliko mi je stalo da HDZ izgubi naveliko da se to ne moze istinski opisati. Zato mi dode za napisati da onaj tko ne shvaca zasto je vazno da izgube naveliko, ne treba ni ici na izbore. Ali to je suludo od nekoga tko bi trebao biti racionalan, zar ne?!
Ajme Hrvati, nemojte sada toliko misliti i biti racionalni. To ste trebali do sada.
Ako vam srce ne govori sto trebate napraviti, zalud vam cijeli odgoj, cijeli zivot, sve sto ste dobro prozivjeli, svaka strast koju ste imali, sve sto ste ikada stovali i voljeli.
Onaj tko sutra ne izade na izbore, onaj kome se ne bude tresla olovka dok bude zaokruzivao- taj je papak.
To je jedina cinjenica zivota koju ne mozemo promijeniti.
Amo!
http://www.youtube.com/watch?v=6J7ri91oVcM&feature=related
utorak, listopad 18, 2011
Ovih dana mi se cini da je napokon doslo vrijeme za mudrost. Uvijek se meni tako cini, ako cu biti iskrena, samo mi se ovih dana nekako ponovno jace ukazalo.
Vjerojatno su ovi protesti, razne rasprave, situacija u EU i nebuloze od hrvatskog predizbornog HDZ cirkusa ucinile svoje.
Danas slusam kako su studenti za izravnu demokraciju i kako nije rijec samo o borbi protiv neoliberalnog kapitalizma. Jucer sam citala kako u Hrvatskoj ni nema kapitalizma jer smo negdje na feudalnom stupnju.
Onda malo citam sto gda Merkel radi, onako usporo, a ne radi nista dovoljno i zna da nije dovoljno, ali nema hrabrosti jer zeli da prode sto jeftinije. A proci ce skuplje pa ce onda moci nekome objasnavati kako Nijemci vole raditi. Samo kome u Njemackoj kada situacija u Njemackoj bude losija nego jucer?
I onda mi naravno dode da se ta mudrost nekako ostvari, a nje nema. Da li itko zna sto bi mudrost trebala biti? E, pa...
Ako cemo pricati o tome sto je problem danasnje Europe onda su temeljno dva problema- prvi je da Europa ne proizvodi dovoljno. Svake godine udio proizvodnje Europe u svijetu opada. Kako je padao udio europske proizvodnje u svjetskoj tako je ekonomska situacija u Europi postajala losijom.
Europa je nekada jednostavno funkcionirala, barem sto se tice glavnih aktera- Njemacka je uvijek imala los humor jer slabo razumiju satiru, ali su bili glavni proizvodaci i izvoznici;
Britanija je bila satiricki i financijski centar svijeta i najbolje je razumjela Ameriku i bila njen prvi saveznik, pa bi se onda i ostali, kao i da nece ukljucili, nakon nagovaranja. Ali svoj odnos prema svojoj monarhiji... e, tu je uvijek dilema- da li je onda moguce da u ovoj zemlji bude sve moguce? To su se oni oduvijek pitali, barem u odnosu na Amerikance i pitat ce se.
Francuzi su bili i ostali najveci filozofi s najvecim smislom za estetiku i smislom za ljepotu svakodnevnog zivljenja. Kao takvi nisu bili produktivni kao Amerikanci, a ni organizacijski temeljiti kao Nijemci i uvijek ih je na nesto trebalo nagovarati, jer su oni ipak- drugaciji, ali se znalo da ako predstavis stvari kako oni zele, bit u biti i nije bitna. A onda- moda, kozmetika, vina... I naravno, tu je i vjecno rivalstvo s Englezima koje kao malo vole, kao mnogo mrze.
Svijet je funkcionirao, kako je rekao Helmut Kohl, po principu koji nije ostavljao mogucnosti da predsjednik Amerike dode u Europu, a ne posjeti Njemacku, a ni da njemacki kancelar formira svoje stratesko vodstvo ni zemlje ni Europe po tome sto kazu ispitivanja javnog mijenja u njegovoj zemlji.
To je najmudrija stvar koju sam procitala u posljednje vrijeme. I zato je ponavljam, opet. Sva politicka mudrost je sadrzana u ove dvije recenice.
Ekonomska je u tome da Europa mora proizvoditi, proizvoditi i proizvoditi. I da nije moguce imati ovako staru populaciju s jedne strane, a s druge enorman broj nezaposlenih.
Kohl je rekao i kako ovi danas ne shvacaju ni njega ni Miterranda. Ja bi se slozila. Nedostaje im duh, uvjerenje. A bez njega nema ni istinskih voda svijeta.
Naime, ono sto su nekada veliki politicari shvacali- od ove dvojice do Tita- je bio znacaj promoviranja pozitivne ideje. S duhom je onda dolazila i strast i osobna odgovornost koju su oni nametali sami sebi.
S padom komunizma se dogodio jedan paradoks, a to je da se unistenjem navodnog neprijatelja izgubio takmac i u politickom i ekonomskom smislu, a onda se doslo u neku sferu razmisljanja kako je proizvodnja nebitna, komunisticka, kako je svijet napredovao tehnoloski i kako se u biti mozemo baviti filozofskom spoznajom, trgovinom i nebalansiranjem rizika pa kad pukne. I onda tako i pukne.
Marketinski manageri i financijeri su shvatili da politicari ne razumiju dobro sto politika jest i da bi ti novi baby- boom politicari s njima lako i zamijenili mjesta.
Shvatili su da ni politicari sami u biti ne shvacaju da novcem upravljaju politicari jer imaju budzete velikih zemalja ispred sebe i mogucnost da odrede uvjete poslovanja u svojim zemljama, a i sire, samo ako hoce. Javila se baby-boom generacija koje je bila i ostala fascinirana novcem drugih.
Gda Merkel shvaca da Europu treba pogurati naprijed, ali kalkulira. Ono sto nedovoljno ozbiljno shvaca je da je vrijeme isto kao kad je Hitler napadao, samo ekonomski. Treba se zato opet politicki dogovoriti da je stanje ozbiljno, a onda se ozbiljno pozabaviti problemima svih.
Samo kako kreirati zajednistvo, ako svatko misli samo na svoje interese? Da, ali, koliko je to mudro s obzirom da Njemackoj ne ide onako dobro kako su mislili?
Sa stajalista spoznaje, bitno je shvatiti da mi kao ljudi ne mozemo zivjeti izvan materijalnog i izvan „prljanja“ nasih novostvorenih postmodernih senzibiliteta trivijalnim stvarima jer je odjednom npr, moguce kupiti kucu u nekoliko dana ili otputovati negdje ultrabrzim sredstvom prijevoza. Bit ekonomije je- koliko proizvodis toliko ces i imati. A bit politike je osigurati nacin da se proizvodnja i ostvari. Ako to ne shvatimo, necemo nista imati, pa ni minimalizam u namjestanju stanova. Ovo se malo salim. No, ako ste primijetili, na dobru stranu, moda ponovno ide prema klasici...
To sto ovih dana imamo internet ili mislimo da vise znamo jer smo tehnoloski napredovali ili mozemo citati otvoreno o seksu ili necijem privatnom zivotu, pa nam se sve cini poznatim ili dostiznim su zablude naseg doba.
Mudrost nam je kao ljudima uvijek promicala. Istinski problemi za sve nas se javljaju kada ona promice i politicarima.
Nije politika ni o anketama, ni o mijenju, ni o bankama. Pa kako bi i bila kada npr, velika trojka u Europi moze, ako hoce, donijeti akt kojim ce organizirati sto god hoce, kako god hoce? Banke to ne mogu, one ne mogu utjecati cak ni na monetarnu politiku pojedinih zemalja.
Eto nama logike, a i mudrosti.
Svi koji misle da je vrijeme za neposrednu demokraciju ne razumiju u cemu je stvar uvijek bila i uvijek ce biti. Nije nikada svijet bio niti treba biti o vladavini vecine, ni o istinskoj spoznaji masa. Nije o tome demokracija. Ona je o tome da vladari budu mudri.
Tako cemo imati sto jesti i ici cemo u kazaliste gledati Cehova.
Evo i malo dobrog humora:
http://www.youtube.com/watch?v=a7auvfjC8-0
ponedjeljak, listopad 10, 2011
Zadnjih dana ne pratim politiku. Nije da me politika prestala interesirati, nije da mislim da je manje bitno da ona bude normalna i da kao takva pozitivno utjece na nase zivote.
Stvar je u tome da je cirkus HDZ-a u punom pogonu, na 100, a ja nikada ionako nisam voljela klaunove.
Jos kao mala sam mrzila ici u cirkus, bas doslovno tako. Negdje, s vremenom, odustalo se od svakih napora da me se tamo salje cak i pod cijenu sto tamo idu svi moji prijatelji i ja necu s njima moci dijeliti ista iskustva.
Meni je taj argument istih isustava uvijek, cak kao i maloj, bio nekako prilicno sumnjiv. Nikada, naime, nisam voljela gledati klaunove.
Ja mislim da covjek ne moze nista nauciti, o nicemu se informirati, nista iskreno doznati i nicim se produhoviti ako gleda i slusa sto Jadranka Kosor i HDZ predstavljaju.
Meni je „argument protiv njih“ dosao iz prve- tamo prije vise od 20 godina sada. Nikada nisam voljela cirkus i klaunove.
Sve ono sto sam u svom mladom zivotu drzala normalnim, svi satovi povijesti koje sam slusala, sva druzenja s raznolikim ljudima koja sam iskusila, sva ljepota svijeta koja mi je bila do tada poznata, sve ama bas sve pozitivno, napredno, lijepo i ocaravajuce sto je tvorilo moj zivot- oni su bili protiv svega toga.
Stajali su tamo sa svojim netocnim pricama o proslosti. Pricali su nekim arhaicnim jezikom. Imali su svog komesara koji je mene podsjecao na likove iz britanskih komedija, onih u kojima se sprdalo s najvecim negativcima. Zivjeli su neku ideju autoritativnosti koja ne samo da jos nije dosla do spoznaje da su 60e bile odavno, a rock and roll u punom mahu, a ne. Ta ideja jos nije bila prihvatila ni humanizam i renesansu.
Galbraith, bivsi americki veleposlanik u Hrvatskoj, rekao je da su njemu neki ti likovi bili kao iz daleke proslosti, iz nekog autoritativnog vremena. Oni suvremenosti nikada nisu pripadali i to je onaj instinkt koji su o njima imali svi ljudi naprednog vremena, bez obzira tko su, sto radili i sto ih u zivotu interesiralo.
Ja mislim da je najvaznija stvar u cijeloj ovoj nasoj prici za ubuduce da istinski prihvatimo suvremenost.
Jedini nacin da Hrvatska napreduje ekonomski i politicki je da nekako, na sve nacine, prihvati ideju raznolikosti ljudi, ideju ljudskih prava i odgovornosti i da u svakodnevnom komuniciranju i javnom zivotu pocne cijeniti argument, a ne predrasude.
Najveci problem razvitku normalne ekonomije, jednom kada ovi odu s vlasti, nece vise biti korupcija. Najveci problem, osim dugova i jada koji su ovi ostavili, bit ce kako se rijesiti jednog pasivno-agresivnog mentaliteta koji se godinama stvarao na ovim podrucjima. I kako nekako malo odagnati mentalitet copora, gazda, pokazivanja, lupetanja u prazno i rodbinskih i drugih veza koje prije svega ruse razvoj individualnosti kod djece, a onda i dovode do lakseg ispraznog prihvacanje sile i nevazecih autoriteta kod odraslih.
Mi smo kao narod iznimno konzervativni. No, kako mi nemamo tradiciju dobre ekonomije i politicke velicine u svjetskim okvirima, kao neki drugi, mi se kao tradicionalnom nemamo cemu vratiti- osim arhaicnom jer je ono dovoljno daleko pa mozemo izmisljati mitove.
A ne smijemo se vracati ni u koja stoljeca nazad, moramo gledati naprijed.
To je tesko za nas mentalitet koji je podlozan mitovima i bajkama. A za nasu buducnost je jedino rjesenje da prihvatimo suvremenost i argumentaciju.
Moramo prestati misliti kako cirkuska predstava zadovoljava nase standarde, cak ako i na cijeli zivot gledamo kao zabavu. Nije neka zabava, vise je perverzna sala koja je ovih predizbornih dana dovedena do krajnjih granica neukusa- ne zna se sto je gluplje, pokvarenije, vise manipulatorski i manje civilizicijski od onoga sto HDZ predstavlja ovih dana. Na to se ne treba obazirati. To ne treba gledati. Njih treba tretirati kao luzere.
Ako na bilo koji nacin mozemo istinski o tome sto predstavaljaju ovih dana razmisljati kao stvarnom, neka se dogada, lose nam se pise.
Samo ima jedna „kvaka“ ovdje- zivot je stvaran.
Kako su HDZ-ovci sveprisutni, moglo bi nam se dogoditi da ili pomislimo kako je ono sto pricaju ipak stvarno ili da zaboravimo da ista drugo bolje moze biti stvarno.
Stvar je da smo dugo trpjeli cirkus i klaunove pa smo postali „nepomicni ljudi u grcu.“
A trebamo postati ovo, cak i danas, neka je ponedjeljak:
http://www.youtube.com/watch?v=otCpCn0l4Wo
P.S. Dobro da nisam stavila ovo, ha?
http://www.youtube.com/watch?v=I29-VeX4Dv4
nedjelja, rujan 18, 2011
Ovih dana sam „naucila“ dvije stvari koje odavno znam.
Najprije je Jadranka Kosor izjavila da se ona ne osjeca moralno odgovornom za ono sto se dogadalo u HDZ-u.
Ta izjava ima dvije razine. Na onoj koja ze zove „kurvanjskom“- trazila sam neku rijec koja bi bila "bolja" od ove, ali je nema pa sam je ostavila- Jadranka je pominjuci „moralnu odgovornost“ i negirajuci je, u stvari prebacila razmatranje na moral od onoga gdje ono zaista i treba biti- a to je „krivicna odgovornost.“ Mi bismo sada kao trebali naklapati o njenoj moralnoj odgovornosti.
Mene njen moral ne interesira. Pa valjda svatko tko ima morala moze shvatiti da ga Jadranka nema. Da ga ima, onda bi njeni izbori u zivotu bili drugaciji.
Na drugoj razini ta izjava sluzi i kao izvjesni PR. Naime, Jadranka jos uvijek misli da bi vecina ljudi napravila iste izbore u zivotu kao ona, samo da su imali takvu priliku. Jadranka Kosor misli da je vecina ljudi nemoralna i zeli tako „ublaziti“ cak i svoju moralnu odgovornost koja je ocita kao dan: u HDZ-u su svi znali sve o svemu, a ona je bila na najvisim mogucim funkcijama gdje je i odlucivala, a ne samo znala.
Zaista se moze reci da je fascinantno koliko kao osoba nema nimalo poniznosti i srama kada zna da je ekonomija ovakva zbog korupcije.
Ona zna da ljude ona kao ona u principu malo interesira. Jadranka je upravo zbog toga opet stavila sebe u prvi plan i od svojih djela je napravila neminovnost. To je odnos s javnoscu koji ona zeli uspostaviti.
Ono sto njoj nije jasno je da krivicno pravo pociva na namjeri. Nije namjera samo direktna krada, namjera je koristenje pozicija da bi se stekla nefer prednost. Naime, na nivou politike je svejedno da li si „drzao vrecu“ ili „krao“ jer te nitko nije prisljavao da „vrecu drzis.“
Ako zeli reci da je ona bila u tamnici, morat ce pokazati rane od batinjanja. A ona moze pokazati samo prIvilegije i materijalne koristi koje su nastale zbog toga sto nema morala i zbog toga sto je bila „na vrhu“ gdje se dijelilo. Ako zeli reci da su svi uzimali, a ne samo ona- e, pa, slazem se, ali ne opravdava se ona kao dijete majci, nakon nestasluka. Ovdje smo kod ozbiljnih stvari koje se zovu zakoni i odgovornost.
Jadranka Kosor nece postati premijerka Hrvatske, po izborima. Ona je to mogla postati jedino na nacin na koji je i ako hoce Bogu zahvaliti na svojoj sreci, moze. Normalni ljudi nemaju visoko misljenje o njoj jer je njihov pojam srece nesto sasvim drugo- imaju vece standarde o sebi i svemu, zapravo.
Takvi ljudi ne bi dozvolili stavljanje sebe u podredeni polozaj, idetifikaciju s najgorima, a onda glumljenje vlastite vaznosti po kojoj su navodno primjereni za uspjesnog premijera. Ako sto manje funkcionira na logickoj osnovi- cak kada bismo nekako i zaboravili i lose namjere, krsenje zakona i krivicnu odgovornost, a sto naravno, ne mozemo- to je.
I druga stvar koju sam potvrdila ovog tjedna. Woody Allen je sjajan umjetnik.
Gledala sam njegov najnoviji film „Ponoc u Parizu“ i mislim da se radi o odlicnoj stvari. Woody pravi male filmove, umjetnicke, a ovo je, po mom misljenju, veliki film. Njegovi filmovi su lirski, a ovo je po temi veliki film, ovo je po scenariju veliki film, samo je Woody kao uvijek, ne zeleci se nametati svojom vaznoscu, napravio mali film o najvecim i najvaznijim stvarima u zivotu. Mozda bi film da se zelio malo vise nametnuti bio veliki film, a mozda bi onda Woody mislio da nije fer sebe proglasiti vaznim ili pametnim.
Da li je to pravi razlog sto nije postao veliki pisac- nije imao zelju nametnuti se, nije volio takmicenje kao Hemingway- a ne njegov navodni strah od neuspjeha ili smrti koja ga koci da postane junak?
Woody se u sklopu "svoje teorije kaosa i slucajnosti" jos uvijek cudi svojoj sreci u zivotu i objasnjava svoj uspjeh i u 70im godinama svog zivota slucajnim. Da li je to zato sto sve u stvari mjeri Hemingwayem i F. Scott Fitzgeraldom?
U svojim razgovorima s Hemingwayem i ostalim umjetnicima koje susrece u Parizu 20ih, Woody je onaj koji je napisao njihove rijeci. Ima jedna scena kada su on (glumi ga Owen Wilson) i Hemingway u kociji i pricaju o smrti i vodenju ljubavi. Bilo bi vrlo nekorektno kada bi ja to pokusala opisati pa i necu. To treba dozivjeti.
A sto je ono u filmu sa zenom iz njegovih snova koja je bila Picassova ljubavnica i koja je u svojem dnevniku ipak napisala da joj je on drazi i od Hemingwaya i Picassa? Woody, Woody... koji si ti mangup.
Ja sam kad je film tek izasao procitala u New York Timesu ne bas nesto pozitivan osvrt na film- ne sjecam se tko je bio autor clanka, ali mislim da je ta osoba vjerojatno bila netko kome nije jasno da je rijec samo povrsinski o malom filmu koji skriva velike misli duboko, pa ako ih netko uspjesno pronade, dobro za njega.
Mozda taj novinar shvaca scenografiju, filmsku perfekciju i pedantizam- s kojim se Woody inace i izruguje u filmu - ali ne razumije u cemu je bit Allena: sve sto se moze razumjeti tipa- novac, Trocki, americka desnica, boemi, sve sto je jednostavno voljeti, sto se ljudima svida, cemu se jednostavno izrugivati, to je na vidjelu.
Ono ostalo, dubokoumno, ako netko pronade, dobro za njega ili nju. Mozda zato Woody nije postao veliki pisac: voli svoje najintimnije misli zadrzati za sebe.
Svi u kina!
Evo i malo glazbe iz filma:
http://www.youtube.com/watch?v=nwCWhyKI0pA
nedjelja, rujan 11, 2011
Ja vjerujem da je ljudski duh objasnjenje svega plemenitog sto osjecamo, stvaramo i mijenjamo na bolje.
Postoje dogadaji koji su toliko potresni u svojoj destruktivnosti da u tim situacijama, instinktivno, pozivamo na ljudski duh i njegovu sposobnost da voli.
Onda kada to napravimo, poslije mozemo i svjesno mijenjati svijet na bolje.
Postajemo sposobni shvatiti da je individualna destruktivna sila rezultat covjekove nesposobnosti da promijeni sebe.
I da je politika, koliko god se cinila izvan dosega mijenjanja, sila ipak samo u tome sto drzave eto, imaju i vojsku.
Ljudi koji su poginuli na danasnji dan bili su ili porijeklom ili rodenjem iz raznih drzava svijeta.
Uz jedno od najljepsih djela klasicne glazbe, neka i dalje pocivaju u miru:
http://www.youtube.com/watch?v=RRMz8fKkG2g
srijeda, rujan 7, 2011
Citam ovih dana sto pisu nasi komentatori o predizbornoj kampanji koja je u tijeku. Imamo mnogo komentatora politickog zivota u Hrvatskoj- netko je prebrojao da ih imamo kao Njemacka, a to je zemlja koja je mnogo, mnogo puta veceg broja stanovnika od nas jer njih tamo ima 80 000 000, otprilike- i meni se citajuci dogada kao da mnogo puta vidim jedan te isti tekst.
Nije da su tekstovi isti, nisu ni pisani s iste ideoloske pozicije jer znam kakvima se autori predstavljaju u javnosti- neki su na desnim, neki na lijevim pozicijama, ali eto, doslo je vrijeme pred izbore i u vecini tekstova se pocelo vidjeti ono sto je, da budem potpuno iskrena, vidljivo oduvijek, samo ako se malo bolje „gleda“, a to je- nedostatak cvrste politicke pozicije komentatora.
Necemo ih ovdje sada analizirati pojedinacno, za to bi trebala studija, a ovo je ipak blog, ali ono sto se vidi iz „aviona“ je slijedece- hrvatski komentatori su u vecini vrlo konzervativni, i na kojim god politickim pozicijama mislili da jesu, ili stvarno bili, to je ono sto ce svatko tko je, recimo, dosao iz inozemstva reci.
Kako su oni to konzervativni? E, pa, vecina ih, kako god pocela svoja razmatranja, tko god im se ne svidao na trenutnom politickom spektru, a uglavnom smo u podrucju „nesvidanja“ kod njih, u biti – trazi „snaznu“ ruku. Nista cudno, pa vecina njih je voljela Sanadera na vlasti, a on je volio glumiti strogocu.
Jedna stvar koja nam je ostala od socijalizma- a steta je sto nam nisu ostali standard, zdravstvo i skolstvo koje funkcioniraju vec upravo ta stvar- je da uvijek mislimo kako je dobro kada netko „trenira strogocu.“ Nekako se dobro osjecamo kada to rade politicari jer mislimo da ce nas takvi spasiti. Ono sto nam nije jasno jos uvijek kao naciji, premda zivimo u zemlji koja ima banditski kapitalizam, je da upravo zivimo u kapitalizmu i da u njemu jedni zasticuju kapital, a drugi se trude zastititi rad. Prvi su desnicari, drugi su ljevicari.
Kod nas, na ovom stupnju politike, desnicari se bave nacionalizmom, i kao takvi su agresivni. Onda ljudi, slusajuci to, zele da i ljevicari budu tako agresivni jer kako ce naime, znati- da ce nesto napraviti? Ma stvar je u tome da je lako biti agresivan kada je demagogija u pitanju i prodavanja „balona", ali kada je u pitanju ono sto ce spasiti ovu zemlju ekonomski, a to je proizvodnja i izvoz- naravno, nakon sto se rijesimo endemicne korupcije stranke na vlasti- onda se to ne moze tako lako pretvoriti u pricicu za svakodnevnu upotrebu.
Konzervativnom miljeu u kojem zivimo ovo malo teze „pada“. On bi odmah i on bi obecanja. On bi i trazio krivca, bilo koga, samo da je netko po kome se moze- udariti. Zato taj milje moze od Sanadera napraviti boga, a onda, bilo sto, ne pitajuci se- koja je uloga bilo koga u tome. U tom miljeu se lako zaboravljaju stvari.
I to je, eto, predizborna kampanja Jadranke Kosor. Mnogo nacionalizma, malo ekonomije- jer ono sto je ona napravila od nje je nestvarno lose.
Kada su joj savjetovali ovi koji vode njenu kampanju da se pocne svadati s predsjednikom Josipovicem, tada su mislili samo na jedno- nemamo sto pokazati ekonomski osim jada i nevolje i zato- moramo stvoriti politicki kaos.
Da, konzervativni moji komentatori, desni i lijevi, the name of the game is- kaos.
Kaos je obiljezje ove nove nacionalisticke desnice koja se voli hvaliti svojom ljubavlju prema domovini, bila ona Busheva, bila ona Tudmanova, bila ona Jadrankina.
U tom kaosu, kada nema pravila igre, zbog rata, u Americi su se gusile osnovne slobode i ljudi i poduzetnistva- i zato je bilo moguce nabildati onakav deficit koji je postao zapreka razvoju Amerike, a i svijeta, posljedicno.
To je nesto sto se dogada i nama i fenomen je kakav nije prije bio poznat- naime, desnica je, po definiciji, za mali drzavni aparat i za fiskalnu odgovornost. Kad ono Bush ostavio rekordan deficit! Kad ono Tudman ostavio, izmedu ostalog, i nelikvidnost koju je Racan uspio skoro prepoloviti, a Sanader i Kosor su je doveli do granice neizdrzljivosti. Kako jedna zemlja moze funkcionirati uz takvu nelikvidnost, a kada jos ima toliko dug i fiksiran tecaj kune?
Ovo je ono sto bi nasi komentatori trebali komentirati- napraviti neki okvir u koji ce staviti stvari, a onda se baviti kako od ove ekonomije i drustva nesto napraviti. Sto se tice drustva, magicna rijec je- ljubav. Ne, ne i ne mrznji bilo kojeg tipa- to bi trebali promovirati.
Ne mozes biti komentator pa ne imati okvir razmisljanja koji je stalan. A ako trazis proaktivnost od politicara, moras je nuditi i sam. Tako je to u demokraciji- nesto pocinje i s tvojom odgovornoscu. Inace, kakav si ti to komentator kada ne tumacis, vec samo opisujes?!
I da se vratim na Jadrankinu strategiju za izbore- mnogo nacionalizma, mnogo praznih obecanja, mnogo sukoba s Josipovicem da bi se stvorio politicki kaos u kojem ona- pa prodaje nacionalizam i prazna obecanja, naravno.
Ta strategija ima jednu osnovnu logicku pogresku. Predsjednik Josipovic se i sam javno, pomalo zafrkantski, zapitao da li oni stvarno misle da im je sukob s njim pametan.
Naime, ono sto ovi komentatori koji analiziraju taj sukob „ne vide“- valjda ne shvacajuci koliko su oni sami konzervativni, negdje pre-rock and roll, kako ja to zovem, a ni koliko je konzervativan ovaj narod- je upravo to da Hrvati vole ljude koji imaju moc.
Zar nije „cvrsta ruka“ ono sto sami zagovaraju? Josipovic ima moc i kada se on prepire s Jadrankom to je drugacije u glavama ljudi ovdje nego kada se prepire Milanovic koji nema moc.
Zato su Hrvati vecinom znatno konzervativni, bez obzira da li su lijevo ili desno- najbolje reagiraju na moc.
Hrvati slabo vide stvari i slabo usporeduju kada je netko na vlasti, a netko u opoziciji jer nisu politicki osvijesceni, ali kada oboje imaju svoj dio vlasti- Kosor svoj, a Josipovic svoj, onda jasno mogu vidjeti tko je bolja osoba i tko im zeli bolje. Tako je bilo i s Bandicem i Josipovicem- neki su analiticari mislili da Bandic ima sanse. A, ne. Narod je racionalan kada su po „moci“ isti u pitanju.
To sto su Jadrankini savjetnici proglasili Josipovica glavnim SDP-ovcem i sefom opozicije govori o tome koliko slabo poznaju politiku i nacin na koji narod formira politicku svijest. I govori o tome kako su zapravo oni sami kreirali Milanovicevu predizbornu strategiju. Da sam ja Milanovic, ja bih im poslala telegram zahvale.
Evo i njih:
http://www.youtube.com/watch?v=bkctOPUI8Fw
ponedjeljak, kolovoz 29, 2011
Ako netko misli da su postari koji su se u Rijeci pobunili zbog toga sto vec dvije godine ne dobivaju obucu za svoj rad mala vijest, ja se ne bih slozila. To je vijest koja bi se mogla nazvati- pravom ilustracijom onoga sto Hrvatska danas jest. Mozda nije najveci primjer problema koje imamo, ali je ilustracija nacina na koji ovi na vlasti razmisljaju.
Prije nekog vremena procitala sam duhovit clanak u kojem njegov autor hipotetski opisuje kako Jadranka Kosor navecer sa svojom majkom plete i ceka da dode jeftina struja kako bi mogla upaliti masinu za pranje rublja. Onda pricaju kako je Jadranka provela dan i cije je sve autograme tog dana dobila.
Sjecam se tko je autor tog teksta, ali njegovo ime zaista nije bitno. Zasto? Zato jer je bitna misao. Kada bih ja napisala tko je autor teksta, onda bi nekima bilo vaznije tko je to napisao, nego sto. A to nije dobar nacin razmisljanja.
Ali je jedino na sto gda Jadranka Kosor ovih dana i mjeseci pred izbore racuna.
Ona racuna kako ce probuditi negativne emocije, pozvati stare duhove u pomoc- zvali se oni partizanima ili Srbima- i kako ce opet moci racunati na ono sto nije dobro, a to je da mnogi ljudi kada im je lose razmisljaju o fantomskim neprijateljima, ljubomorni su i zavidni i zapravo u bezizglednoj situaciji mogu i smetnuti s uma glavni uzrok njihovih jada- a to je ona i HDZ. Ona racuna na perverziju biraca kojima je onaj koji im uzima postao omiljeni gospodar, nesto kako helsinksi sindrom.
To je ono s cime Jadranka Kosor racuna i to je kako radi njen PR bilo u novinama, bilo na necemu sto se zove HTV, a sto je vec odavno postala smijurija od nacionalne televizije.
Jadranka Kosor racuna na lakomislenost hrvatskog naroda i na njegove negativne emocije. Racuna i na to da je ovaj narod lako i preplasiti, ali i utjesiti necim negativnim kao sto je to- bizarno, ali je tako- oluja koja hara tamo negdje daleko, a, eto, sretni mi, nije kod nas.
Jadranka Kosor racuna da Hrvati mnogo vjeruju u baba roge i srecu kao nesto izvan njih, a ne kao nesto sto se stvara.
Sa svim time ona racuna, osim s onom brojkom da preko 80 posto ljudi ne podrzava njen rad, da vecina ljudi misli da je neinteligentna i da ima oko 20 posto glasaca.
Jadranka Kosor nema ni na sto drugo racunati nego na ono na sto racuna. I zato na to i racuna.
Ona u svojoj predizbornoj kampanji radi stvari koje su necuvene- napada predsjednika i druge stranke da bi navodno dokazala svoju vaznost.
A ona je na vlasti i za vrijeme njezine vladavine izgubljeno je 150 000 radnih mjesta, vratili smo se kao nacija na nivo dohotka od prije pet godina, ali kako se dug gomilao i nelikvidnost rasla i ljudi gubili zaposlenja, sada je standard gradana znatno manji nego prije pet godina, naravno.
Ljudi su na granici izdrzljivosti, a ona racuna na baba roge i vjeru u srecu. Ona racuna na baba roge i srecu jer je ipak misterija to sto mozes ukljuciti masinu za pranje rublja nekih pola sata kasnije i platiti pola nego sto bi platila da si je ukljucila tih pola sata prije.
To je isto kao i s postarima. Ako budu „pazljivije“ hodali obuca ce im duze trajati. Ako ne budu imali sto za jesti, bit ce mrsaviji pa ce biti manji pritisak na cipelu, a to znaci da ce i po toj osnovici cipela dulje trajati. Mozda na koncu gradani ne budu dobivali pisma jer postari nece ni hodati. Ali zar bi to bilo nesto cudno ili nesto za sto je Vlada kriva?
Ako ijednog momenta promislimo da je zivot ono sto Jadranka Kosor ima u svojoj glavi ili govori onda smo civilizacijski dotaknuli dno.
Razlika izmedu pametnih i glupih ljudi nije u tome da prvi vide sto Jadranka Kosor radi i koliko mulja i laze ovaj narod.
Razlika je u tome da prvi nuzno vide kakva je Jadranka Kosor kao osoba zato sto to radi. I koliki su joj dometi a priori vec kada bi samo popricali s njom par recenica. I znaju da nema vaznije stvari od tih spoznaja.
S ljudima njezinih osobina se u zivotu ne napreduje. Kada takvi ljudi imaju vlast, tada je tragedija. Cijela povijest i cijela civilizacija nas uce o tome.
Ako ste citali depese Amerikanaca ovih dana i cudili se sto u njima nema nicega „slasnog“ o hrvatskim politicarima na vlasti, e, pa i ne treba biti. Zakljucak se moze donijeti u nekoliko minuta i on ostaje u glavi, gdje mu je i mjesto.
Koliko minuta zaista treba da bi netko procijenio Jadranku Kosor od momenta kada je ugledate i s njom pocnete razgovarati?
Ovdje je rijec o osobi koja zivi u stanu s duhovima i koja je na granici neraspoznavanja lazi i istine. Rijec je o osobi koja kupuje lazne torbice i s njima, kao premijerka, izlazi u javnost. Rijec je o osobi koja ne zna engleski jezik, ali se uporno njime sluzi. Rijec je o osobi koja ima mentalitet domacice koja ceka da dode jeftina struja i to primijenjuje u vodenju ekonomije i politike jedne zemlje. I koja uza sve to daje sebi pravo da, sto ono, a, da- trenira strogocu. A to je tocna definicija gluposti i malogradanstine.
S tim u mozgu i duhu, domet ti je da postarima oduzimas pravo na obucu.
A mozes im ga i ponovno vracati nekoliko mjeseci ili dana pred izbore.
Ili se uvijek mozes pozivati i na stednju ako partizani koji su dobili II Svjetski rat ne "upale" kao objasnjenje. A cega ono?
četvrtak, kolovoz 18, 2011
Au, koja je ono utakmica sinoc bila! Prvo poluvrijeme je bilo show nogometa, drugo je bilo show koji je rezirao special- one.
A svaki show koji rezira special- one, bilo da je u nogometu, bilo u politici, bilo u ekonomiji- e, svaki zavrsi nemilo.
Ne sjecam se tocno tko je Mourinha prvi nazvao special- one. Znam da su Englezi, sjecam se kako su ga odjednom tako poceli zvati, ali nisam sigurna da li je Sun prvi to napisao. Najvjerojatnije je Sun. Uglavnom, znam da sam se dobro nasmijala kada sam to prvi put cula misleci- a moji Englezi, imate nevjerojatan smisao za „bit biti“.
A „bit biti“ je da je onaj tko je special- one, special- one uvijek. To je ono sto Englezi znaju, zato imaju onako dobre drame. Ljudski karakter je nepromjenjiv, znaju oni to.
Drugi „bit biti“ je onaj koji sam vec napisala- special-one je uvijek o destrukciji.
Jedno vrijeme se special- one moze i zeljeti takmiciti i donekle igrati po pravilima. No, kada special- one vidi da su drugi bolji od njega, tada zanemaruje pravila, udara po nogama, lakta se, cak i u glavu, stavlja drugima prst u uho, pravi face kako mu se najbolji gade bullirajuci ih, a sve iz vlastite nemoci.
Special- one je nemocan bully koji uvijek primijenjuje silu kada shvati da su drugi bolji od njega.
U atmosferi nemira, provokacija i njihovih eskalacija koje, naravno, uvijek moraju zavrsiti nekim obracunom, special- one, kada gubi, uvijek krivi druge. Odnosno, obezvreduje sve i svakoga, pa i ono za sto se dosao takmiciti. Odjednom- to sto nije uspio nije vise vazno.
Ja sam sinoc gledajuci sto rade igraci Reala u drugom poluvremenu, po zapovijedi im sefa, naravno, i gledajuci sto Mourinho radi u onoj pauzi kada su popustili zivci, imala osjecaj kao da gledam vodenje politike i ekonomije ove zemlje od strane Jadranke Kosor i njenih ministara.
Ako nista nije vazno i ako je svaki uspjeh izvan njih kada su oni neuspjesni, u cemu je onda stvar? Od cega ce gradani ove zemlje zivjeti- od njihovih opravdanja?
Kako netko stalno moze govoriti da je sve izvan njega, a ima ogromnu politicku moc, i zahtijevati da ga se, kao takvog, ozbiljno shvati?
Kako ce kao takav imati pregovaracku poziciju s bilo kime u zemlji i svijetu?
Zar nije zivot- o takmicenju?
Naravno, ima ovdje jedna bitna, osnovna, monumentalna razlika izmedu onoga sinoc i Jadranke Kosor i njenih ministara.
Ta je da Real zna, itekako zna igrati nogomet.
Mourinho je za Jadranku Kosor i njene ministe- pa Barcelona! Ono sto je negdje special- one kod nas je tek standard kojem se tezi. Ajme, sto smo nisko pali.
Sve udruge koje trenutno osnivamo- nijedna nece pomoci ovom narodu.
Kuca se gradi od temelja.
U temeljima je pozitivna sila pobjede i napretka.
U nogometu je to tehnicka sposobnost s balunom (ne smijem ovdje napisati s loptom, dobila bi po „brnjici“ od Splicana).
U politici su to istinske, ne demagoske politicke i ekonomske namjere. I znanje.
ponedjeljak, kolovoz 8, 2011
S ljubavlju
Neki kazu da Jadranka Kosor nista ne razumije osim jezika sile- prema njoj, i od nje.
Tako je, rekla bih ja.
Kazu da Jadranka, kao takva, razumeci i vodeci se samo jednom stvari u zivotu- a ta se silom zove, prema njoj, i od nje- lupeta o ekonomiji. Lupeta o ratu i miru, o hrvatskim ili papinskim posjedima, o pitama i krumpir-salatama.
Lupeta da je desno i lijevo na politickom spektru. Pa lupeta da je danas Hrvatska malo vise gore, da je jucer malo bolje dolje. Pa onda kada to izlupeta jednog dana, drugog dana ponovno isto lupeta, samo ovaj put obrnuto.
U tom lupetanju dogada se jedna nevjerojatna stvar.
Kako ona lupeta, a narod slusa, pa kako ona stalno mijenja lupetanje, narod stalno trazi istinu o zivotu.
Svakog dana ispocetka veliki dio hrvatskog naroda se budi ne bi li bas tog sudbonosnog dana shvatio sto istina o zivotu jest.
Danas je dan kada istina o zivotu nije ni bitna jer ce jednog sudbonosnog dana sve sto smo zasluzili postati onakvim kakvo je uvijek trebalo biti, a nije. A mi smo zasluzili bolje.
Danas treba cuti novo lupetanje pa ako je ono malo na kiselo, onda to znaci da nije dobro, ali ako je malo na slatko, onda to opet nije dobro jer Jadranka Kosor nema bas obicaj nikada govoriti istinu, i narod to vec zna, ali je barem utjesno da nam malo zasladi.
Jer sve oko nas je izvan nas i kao takvo je konspiracija u kojoj je eto, Jadranka Kosor mali igrac koji ne moze nista- zato jedno lupeta kada Europa slusa, a drugo lupeta kada slusa gladna raja.
Ali to je dobro da je ona podvojena jer onda to znaci da je ovo sto jest neminovno.
A ako je tako, onda je i hrvatski narod manje nezadovoljan.
A narod kao hrvatski narod se nece buniti. On ceka da zasluzeno bolje dode.
Zato, slusao on sto Jadranka lupeta danas ili jucer, dobro je da ona lupeta jer tako se Jadranka buni umjesto naroda koji se treba buniti protiv Jadranke.
Jadranka se buni protiv necega sto je nestvarno, nedodirljivo i neopipljivo i obitava u konspiraciji, spletki, neminovnosti i nakaradnosti ljudskog postojanja.
Ljudi nisu dobra bica i cijeli problem koji imamo je iz toga potekao. Iz gresnosti. Iz gresnosti. Iz gresnosti. A ima i o krivnji nesto tu.
Spomeni krivnju i svi se malo na ovim prostorima uplase.
I zato molim Predraga da vise ne pise ovakve tekstove.
Oni koji znaju- znaju, a oni koji ne znaju, ti bi htjeli velika objasnjenja o buducnosti, pa sto ce im tekst kao ovaj.
Prejednostavan je i nista konkretno ne govori o buducnosti kao izvan nas.
Ovaj prilozeni tekst je samo o uzrocima i posljedicama. U njemu nema konspiracija, nema obavezne gresnosti koja podrazumijeva raspasoj kao neminovan.
Jer ako raspasoj nije neminovan, onda smo i mi nesto krivi. A nemoj o krivnji, nemoj o krivnji, nemoj o krivnji. Toga se plasimo.
I nije samo uplasenost od krivnje zasto ovakve tekstove ne treba pisati, a ne.
Kad pocnes ovu melodiju pjevati, stalno ti je na pameti. A onda te ljudi, kao mene ovih dana, cudno gledaju. Pa sto im ja mogu kad je melodija zarazna!
Evo i Predraga:
http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Trafika-Predraga-Lucica/Milo-Milo-Milovane-imas-Crkva-nemas-dom
četvrtak, srpanj 28, 2011
Jedna je stvar sigurna. Nakon sto HDZ izgubi izbore necemo odmah postati bogata zemlja, ali hej, da se nece lakse disati- ma hoce.
Udahnut ce se dah potrebne kulture, postovanja i dostojanstva u ovoj zemlji. A postavit ce se i nacela odgovornosti.
I onda mic po mic, udah po udah, postat cemo bolje i civiliziranije drustvo koje ce nametanjem standarda nametnuti i onaj o ponasanju u ekonomiji, a po kojem se vrednuje rad, znanje, produktivnost, inventivnost i inovativnost. A onda, s vremenom, mozemo nauciti i disati punim plucima i postati i bogati, samo ako budemo mudri.
Za sada smo u fazi sveopce kontaminacije.
Najprije je ministar zdravstva Milinovic imao svoj komicarski akt. Iz postovanja prema obitelji djevojcice u pitanju necu ovdje nista konkretno napisati.
Toliko je bilo porazno da se cak i sin velikog komicara kojeg je spomenuo u svojoj verbalnoj perverziji morao oglasiti, i zbog oca i zbog obitelji djevojcice u pitanju. Dosla mu je muka.
I meni je. Sva sreca sto nisam bila nista jela tog dana do momenta dok sam citala verbalnu perverziju Milinovica, vjerojatno bi bila povratila.
Onda je Ivo Curkovic, izvrsni urednik Makarskog primorja, lista u vlasnistvu Grada Makarske i nesluzbenog glasnika HDZ-a, napisao gadarije o gostima iz Bosne i Hercegovine. Ni to se ne moze ponoviti.
Inace, za one koji ne znaju, Makarska je centar europske kulture, nesto kao Bec. No, nije ni vazno, zar ne, vazni su privatni euri. To bi vjerojatno mogla posvjedociti i gda Dijana Culjak koja je nesto slicno o gostima iz susjedne Republike izjavila u Dnevniku, kao njegova urednica. Sve izvorni Becani, kazem ja.
Toliko je gnjusno sto je Curkovic napisao da je cak i predsjednik Josipovic morao reagirati, zbog zastite ugleda zemlje. Naravno, ne smije dati toliku paznju napisanom jer bi onda izgledalo da smo ovdje svi skoro pa rasisti, ali ni ne smije preko toga prijeci pa se obratio putem interneta.
Tuzno, narode, tuzno.
I da ne bude sve po Becu, oglasila se i gda Kosor. I ona je izmislila novu kulturu. Ovaj put politicku.
U njenom slucaju, Vlada koja je na vlasti, dakle, imala je moc prethodne cetiri godine, zanemaruje sve sto je postigla u to vrijeme jer je to sve korupcija, ekonomski jad i nevolja ljudi i onda s gradanima komunicira tako sto- obecava balone za buducnost!
Nema nikakvih nacina da HDZ ekonomski ostvari ono sto pricaju- niti imaju talenta, niti imaju znanja, a ni postenja.
A obecali bi bilo sto samo da spase presvijetlu, takvi su to ljudi.
U meduvremenu ona buducnost koja se obecala prije cetiri godine se nije ostvarila.
Da nije bezobrazno i drsko, bilo bi samo glupo.
Ali sve je. Kontaminacija je.
Sto trebamo raditi?
Moj je savjet, ako nekoga interesira: Zatvoriti oci i usi i ne gledati, a ni slusati sto vlast na odlasku prica.
A onda glasati u velikom broju.
Sada da i cijelu Hrvatsku zatrpa snijeg tog dana glasanja, ja bi se prirodno probijala kao lisica. Neka sam covjekica.
I ucinila bi svoje. Po instinktu.
utorak, srpanj 19, 2011
U obilju bezvezarija koje nam se dnevno serviraju kao vijesti ili zanimljivosti covjek bi se lako mogao izgubiti i nikada ne procitati ono sto je vazno ili interesantno.
Ja nisam gledala show dolaska Sanadera u Hrvatsku. Meni je to vrlo nezanimljivo. Onog momenta kada je on ostao iza resetaka bilo u Austriji, bilo u Hrvatskoj prica je za mene postala manje interesantna. Naravno da je bitno da ga se osudi, ali je najvaznije da ostane gol, bez gaca, i bez prebijene kinte.
Mozda su ga zato stavili u zenski dio zatvora u Remetincu, ha? Da ne bi ostao gol? Ha, Ha. Mislim, sto je problem bio s muskim?
Ako taj detalj nije najinteresantniji u svemu, ne znam sto je.
A da, znam. Jos je interesantniji onaj dio po kojem Ivo mora vratiti lovu. Ne samo svoju vec lovu svih njih. To ide otprilike ovako- pogleda se kolika su bila primanja HDZ duznosnika ovih godina, onda se izracuna porez, pa se onda vidi koliko je love i nekretnina ostalo izvan toga, onih na caci, materi, supruzi, suprugu, djeci, stricevima i strinama, kojima se isto izracunaju primanja i porezi, a visak- plijeni.
Sve ostalo je neinteresantno. Nesto kao Disney film za djecu. Ma ne, sta ce nam to?!
Ja sam ovih dana gledala dva odrasla filma s Travoltom. Jedan za drugim, dva dana za redom. U prvom naziva The Taking of Pelham 123, Travolta otima vlak podzemne zeljeznice u New Yorku, a Denzel Washington je dispecer koji s njim pregovara. Gradonacelnika New Yorka glumi ni manje, ni vise nego Mr Soprano, glavom i bradom.
A kako otkriju identitet Travolte kao otmicara? Time sto se Travolta hvali Denzelu da je prije nekoliko godina vodio model za straznjice na vikend na Island. A onda Mr Soprano, gradonacelnik, pita- Pa dobro, tko to radi? I sam odgovara- Netko s Wall Streeta. I tako su otkrili pravi identitet Travolte.
E, to je zanimljivo jer je u kontekstu vrlo pametnog, a jednostavnog filma. U tom filmu Travolta otima vlak ne da bi dobio otkupninu za taoce, koja je samo kap u moru love, vec da bi izazvao kaos u kojem ce cijena zlata nevjerojatno porasti. A on iznimno profitirati.
Da li je nama ovo jasno u hrvatskim prilikama? Da li se ovo u biti dogodilo na pocetku i dogada se jos uvijek kod nas?
Gdje smo to procitali- da je kaos HDZ-u uvijek odgovarao?
Nije objasnjenje onako razbacano bezveze kao ovo u nasim novinama i portalima- amo se malo zabavljati politikom ili sisama i guzicama na hrvatskom plazama. A sve bezveze.
Ili drugi film u kojem je Travolta specijalni agent koji je u sat i nesto ubio ne znam koliko terorista. Nebrojeno. A film se zove Iz Pariza, s ljubavlju. I pocinje ljubavnom tematikom. Bas bi se zafrknuo kada ne bi znao o cemu se radi, na samom pocetku!
Mora ova nasa politika postati film za odrasle. A i novine.
Moramo malo kao nacija odrasti.
Dosadni smo previse jer nista ne vezujemo za ciljeve i jer nikada ne pricamo o zeljenim rezultatima. I o odgovornosti. A nitko nikada onda ni ne daje ostavke. Evo, tamo u Britaniji dali su ostavke i sef cijele policije i njegov zamjenik zbog afere s prisluskivanjem.
Ovi kod nas su pokrali cijelu zemlju i jos se kao junace. Ako to nije Disney film za djecu, ne znam sto je.
HDZ se nicim ne moze opravdati. I blagajnica stranke im je u zatvoru. To znaci da su imali razradeni sistem.
Ma naravno da su imali sistem.
I nije stvar da narod ove zemlje nije znao sto se radi, vec je stvar u tome da ga nije bila briga, ili je opravdavao, ili se tjesio, ili se zavaravao, ili nije znao koliko je ovo sve pogubno za ekonomiju i drustvo u kojem zivimo, a kojeg skoro da i nema.
Mi zivimo u zemlji koja nema drustvo. A to je pogubno kao i raspadajuca ekonomija.
Moramo shvatiti da sve u zivotu pocinje s idejom i s ciljem. Nista pozitivno nece postojati ako to prvo idejno i politicki ne osmislimo.
U tom smislu, a malo sire, najvaznija vijest ovih dana je interview koji je dao Helmut Kohl, a u kojem on zestoko kritizira politicko djelovanje svoje nasljednice gde Merkel prema Europi i Americi. Ono sto gospodin Kohl govori o njegovoj Europi i onoj francuskog predsjednika Mitterranda je tocno. Projekt EU je prvo i prvenstveno bila politicka zamisao. I kao takvu je treba braniti i propagirati ljudima.
Ne mogu se ideje ostaviti ljudima na razmatranje i agencijama na prikupljanje misljenja. A mora se imati malo i ljubavi i osjecaja za druge. Kako na internacionalnom planu, tako i na nacionalnom.
Slicnu ideju je iznio i Gordon Brown, bivsi financijski ministar i premijer Britanije, ljevicar, koji je nedavno za New Tork Times napisao odlican clanak kako rijesiti probleme koji su zadesili Europu. Sve sa stajalista covjeka, moglo bi se sumirati.
A Browna mnogi smatraju najzasluznijim politicarem za obuzdavanje nedavne financijske krize- www.nytimes.com/2008/10/13/opinion/13krugman.html
Da li je ova baby- boom generacija koja vlada Europom ideju pozitivnog ikada imala u sebi? Da li su financijske krize u Europi time uvjetovane?
Da li su oni koji su uvijek postojali- bankari, naftasi i medijski moguli u stvari nasli laki plijen u baby- boom generaciji naivnih politicara koji su nekako iz ljubavi prema umjetnosti i zelji da se svide svima u stvari zaobisli ono sto je bilo kao trivijalno - a to je proizvodnja i rad, rad i rad?
Nije li afera s Murdochom rezultat toga?
Evo i Murdoch juniora kako svjedoci pred komisijom engleskog parlamenta-
www.youtube.com/watch?v=F8CsTohxFgY&feature=related
Fascinantne stvari se dogadaju u Europi. Rijec je o krizi vodstva koja je nastala s baby- boom generacijom politicara.
I kojoj se kao jedini svjetionik danas suprostavlja Obama, politicar potpuno nove generacije.
U svojoj knizi Odvaznost nade Obama pise kako cak i u njegovoj stranci postoje oni koji misle kako se sve moze rijesiti obrazovanjem i uspjehom na temelju njega. A tko ce biti radnik, pita se Obama?
Mi u Hrvatskoj nismo jos ni dosli do vaznosti obrazovanja. Ali ovaj drugi dio je itekako bitan, takoder. Evo, Racanov sin je dao izniman interview za Novi list nema mnogo u kojem kaze da je tesko ljevici na ovim prostorima jer nitko ne zeli biti zvan radnikom. I kako je desnica stvorila ogroman deficit.
Mnogo su krali. I stvarali neproduktivan drzavni sektor da bi to mogli, rekla bih ja.
Stvar je da nema populizma. To ne postoji u kapitalizmu.
Nema ni treceg puta, barem na ne onaj nacin na koji je nekonfrontacijski bio zamisljen u Americi i Britaniji. To je izmisljotina koja je mozda imala na pocetku cilj da omeksa ideju socijalne pravde u zemljama koje su bile relativno bogate i dio onoga sto se naziva- prvim svijetom. Mozda je baby- boom generacija na zapadu dobro mislila inicijalno. Ali, hej, nema nista do otvorene konfrontacije i zakljucaka na temelju nje. Konfrontacija mozda nije lijepa i ne tretira politicare kao zvijezde, ali mozda ljude treba i poducavati da misle, ma koliko to nelijepo zvucalo.
To treba raditi i kod nas sa svime. Nema dugog nacina.
Da li bi takvo nesto dalo rezultata na ovim prostorima?
Da bi to imalo rezultata moramo kao ljudi u srce unijeti malo ljubavi, razumijevanja za druge i shvatiti da ima ljudi i politicara koji zele dobro.
I shvatiti da je cijela razlika izmedu HDZ i ljevice u tome sto ovi drugi stvarno zele dobro ljudima. A prvi profitiraju na kaosu.
Sanadera i Jadranku nikada ni za sto nije bila briga nego za njihovu korist. Ako mislimo da za njih dvoje postoji bilo kakvo opravdanje i ako to opravdanje mozemo naci u srcu gledajuci socijalnu sliku nase zemlje onda ni mi sami nismo dobri ljudi.
Ja ne vjerujem u taj zakljucak.
Bilo bi to kao vjerovanje u smak svijeta.
subota, srpanj 16, 2011
* jedne Gospe od Karmena, na otoku Bracu
Ljetna večer se počela spuštati na zaljev. Nevjerojatnom brzinom je obojala cijelu prirodu u svijetlu nijansu crne boje i poslala bezbrižne životinjske stanovnike na počinak. “Vrijeme je za show”, pomislila je Zvončica. Odjenula je svoj crni komplet od jerseya i obukla crne otvorene kožne cipele u kojima je mogla plesati dulje nego što je DJ mogao puštati glazbu. Trebalo je samo još izdržati večeru kod susjede. Ti kulinarski susreti su se sastojali od beznačajnih razgovora s ljudima koji su bili nezanimljivi ili su vremenom postali dosadni sami sebi.
Susjeda Hanka je bila šest godina starija od Zvončice, udana s djetetom i zaposlena od svoje 18-e. Sve je na njoj bilo dječačko. Odjeća je izgledala kao posuđena od mlađeg brata. Hodala je kao prerano izrastao dječak, pogrbljeno, nespretno i samozatajno kao da na leđima nosi teret cijelog svijeta. A onda, svjesna da je promatraju kao što to samo žena može biti, zamahnula bi glavom kao plaha djevojka koja se odlučila svim svojim krhkim tijelom suprostaviti okolini. Pri tome bi njezin izraz lica postao ukočen, star i neprirodno pronicljiv za osobu njenih godina. Neki bi u njemu tada vidjeli smirenost i mudrost. Zvončica je znala da se ne može biti smirena i mudra s dvadeset i dvije godine. Samo uplašena.
Te večeri je bila iznimno raspoložena i više nego obično je pokušavala uspostaviti neki misaon razgovor s djevojkom iz susjedstva. Ali nisu imale zajedničkih tema. Bio je to ping-pong match kratkih poteza i Zvončica se ubrzo umorila. Negdje oko deset sati kad je večera bila u punom mahu i počela pjesma, Zvončica je zaključila da su sada svi na sigurnim mjestima i da ih može napustiti. Dala je petama vjetra i ne razmišljajući ni o čemu stigla je do svoje prijateljice Vedrane u rekordno kratkom roku.
Zastala je ispred željeznih vrata koja su bila učvršćena u dvije ogromne kamene zidine i uzela dah prije nego što je ušla. Nije se umorila od brzog hodanja. Bila je to podsvjesna reakcija na ono sto je čeka. “Wendy, I’m here!” “Luda si ka' kupus. I brza ka' vjetar. Ja još nisam gotova.”
“Ma, daj! Nabaci taj zavodnički osmijeh i možeš ići i gola. Tada se ne moraš ni smijati, ustvari.” “Pao mi je puder u levandin od tebe. Zaustavi se!” “Jesam. Samo sam žedna od hodanja, pa ne mogu stat govorit.” “Službeno sam se popišala u gaće. Neka se znaaa!“, vikala je Vedrana.
I onda, niotkuda, kao nevera u ljetno popodne, pojavila se Vedranina majka. “Dobra večer, gospođo B. Kako ste?” “Odlično, Zvončice. Kako si ti? Želiš li nešto popiti?” “Evo, baš sam razgovarala s Vedranom kako sam žedna. Znate, došla sam pješice.” “Dobro si ti hrabra. Tako lijepa cura. Mogla bi se voziti u najboljem autu, a ona navečer ide kilometrima sama. Što ti mama kaže na to?” “Na koje, gospođo B.? Na hrabrost, ljepotu ili najbolja auta?”, odlučno je uzvratila.
“Idem ja napraviti sok. Vedrana, požuri se! Ni tona šminke te neće napraviti ljepšom nego što jesi. Uostalom, tko se to šminka odjeven? Nikako neće da nauči osnovne stvari.” Kao iz topa, valjda da prekine taj monolog, Vedrana se katapultirala iz male kupaonice.
S gospođom B. nije bilo mogućnosti povratne komunikacije. Ona je uvijek samo držala monologe. Zvončici je zvučala i izgledala kao dobro osmišljen lik iz vrhunske britanske komedije koji je pisac karikirao do krajnjih granica ne bi li dokazao poantu. Problem je bio što je gospođa B. bila Vedranina majka i kao takva nezaobilazan dio njihovih života. Zato se nisu smijale. Zvončica joj je u razgovorima uvijek vraćala lopticu. Vedrana joj se nikada nije otvoreno suprostavila u Zvončicinoj prisutnosti. Da li je ikada, saznala je kojih dvadeset godina kasnije.
Kad je gospođa B. nastavila monolog, ovaj put o ljepoti odjeće koju su kupile u Italiji prije zasluženog godišnjeg odmora, dvije susjedove mačke koje nisu imale svijest, mogućnost govora i shvaćanja ironije, ali kojima je svejedno zbog nekog razloga bilo dosta, napravile su svoje. U ludoj igri naganjanja skočile su sa susjedovog zidića na konop na kojem se vjetrila uvezena odjeća, bacile je na pod i u pokušaju da se oslobode pandžama rasparale gospođinu svilenu bluzu. Nastala je sveopća panika u raščiščavanju koje je sudjelovao i gospodin B.
Zvončica je samo mirno sjedila u kutu pijući svoju prezaslađenu limunadu. Osjetila je nešto poput prisutnosti Boga. Nasmijala se na tu ideju koja joj je prošla mozgom, a eto, nije imala s kime podijeliti moment. Pavle nije bio prisutan.
četvrtak, srpanj 7, 2011
Sto to Jadranka Kosor zeli reci apelirajuci na zabrinutost Predsjednika kada je ona ta koja je rekla da ce kazati datum izbora do kraja lipnja, a nije?
A on joj porucio da ga, u biti, nije ni briga?
Da li ona zeli sugerirati da predsjednik Josipovic mozda nema smisla za humor kada joj je porucio da je ultimativno, po Ustavu, u njegovoj nadleznosti odredivanje datuma izbora?
Bas Predsjednik ima smisla za humor jer se on nema za sebe zabrinuti vec za narod. Pa moze podsjecati Jadranku na svoje ovlasti. Cak i iz vica.
Mogao bi se jedino zabrinuti kada bi gda Kosor bila ta koja ce odredivati da li ce izbora biti i kada jer bi ona proglasila apsolutisticku monarhiju i vladala dovijeka. Nesto kao Kerum koji bi sazidao Isusa u Splitu kao vjecni brand jer je onaj trgovacki posrnuo.
To joj je Josipovic porucio, onako izmedu redaka- i njoj i gradanima ove zemlje: Mozes Jadranka odugovlaciti, ali ne mozes me preskociti. Ajde, probaj i reci: Hop! Zapet ces za mene. Ha. Ha.
Ja znam sto Predsjednik nama zeli reci.
Znaju li Hrvati? E, sad.
Mi smo kao narod doslovni. Za nevjerovat je koliko smo doslovni. I nemamo nikakvog smisla za humor. Neki dan sam naisla na neku humoristicku seriju na HTV. I ostala sam- paf! Kako je to lose bilo?! Glumci pjevaju, ne govore, pretjerano glume, a scenarij je takav da objasnjava ljudima sve kao da su djeca.
Ne dogada se, prepricava se.
Tako i Jadranka. Ona nama prepricava sto se dogada u nasoj zemlji, ali na lijepi nacin, za djecu, da se mi ne bi uvrijedili koliko je nama lose. Ha. Ha.
Ma ovako je. Ona nama prepricava kako mi kao narod zivimo.
To je isto kao i hrvatske humoristicke serije- Mozes ih gledati i slusati samo ako nisi bas pri svijesti, pa sve ide!
Ja mislim da nacionalna televizija najbolje pokazuje duhovne domete stranke na vlasti.
Meni su oni kao neka bica koja jos nisu dospjela u moderno vrijeme tijelom. Cini mi se kao da plutaju, bez krvi i mesa i da su im sva obiljezja stvarnog svijeta- nametnuta.
To nije rezultat njihovog PR cija destruktivna i manipulirajuca obiljezja razumijem u svoj svojoj perverziji. A, ne. Rijec je da na instiktivnom nivou ja njih ne prepoznajem. Oni su mi kao Disneyev film- prerasla sam ih s nekih osam godina. Dosadni su mi bili. Dosadni mi jesu.
I sve sto zele izmanipulirati je bezveze kada vec znam da- manipuliraju.
A mi smo ti koji cemo ici na izbore i zaokruzivati.
Meni je ovo jasno negdje od davnina.
Da li je ovo jasno nama svima?
Mozemo ignorirati sve sto govore i cijeli njihov PR. Nije vazno sto ce obecavati kad znamo da manipuliraju. To smo vec shvatili.
Ili nam jesu dragi ili nam nisu dragi, u tome je stos, po meni. Ah, kod mene je to uvijek bilo tako jednostavno. Uvijek ja bilo na instinkt.
A instinkt je posljedica spoznaja i iskustava koje smo stekli tijekom cijelog zivota.
Nije svijet ono sto Jadranka danas kaze, onako kako joj padne na pamet.
Moramo se kao ljudi vratiti sebi.
Moramo i prestati kopirati druge kao nacija. Ako nismo zapad, ok, ali nesto svoje moramo biti. Uh, ovo je nama najteze. Mi trazimo identifikaciju, a najrade bi nasli neku koja ce najbolje uspjeti. Ha. Ha. Pa se pretvaramo da smo vec uspjeli.
Psiholozi kazu da onako kako si mislio sa 6 godina, ta si osoba uvijek.
Amo se probati svi sjetiti kakvi smo bili tada.
Da li su nam tada ovi likovi kao teta Jadranka i veliki barba Kerum bili smijesni? Meni su bili.
Ja se sjecam kada sam shvatila kako se radaju djeca i sto tome prethodi i onda mi je bilo nekako malo gadljivo kada sam shvatila da to rade i neki ljudi za koje sam mislila da su bezveze. Ha. Ha. Sto ti je dijete?!
Zelim reci da je sve stvar instinkta koji se njeguje godinama. I odredene gadosti koja ti dolazi prirodno. To su osobine koje onda pretocis u civilizacijsko ophodenje s drugim ljudima. Jer znas kakvi su oni. A znas i kako svijet funkcionira. A i zelis biti kulturan jer te nista drugo ne zadovoljava. Tako steknes visoke standarde. Pa po njima ocjenjujes i sebe i druge. I eto. Uvijek si onda u nastojanju da budes bolji i da bude bolje.
Kada sve to znas, onda ti je jasno sto je Predsjednik Josipovic rekao izmedu redaka.
I zasto je napad bila jedina Jadrankina obrana. Uvijek kada je napad jedina obrana, bez obzira na koji nacin on bio formuliran, cak i bezobrazno, politicari koji su na vlasti imaju problema i gube. To je dobra stvar za nas ako ih ne volimo. Amo ovo vise shvatiti!
I na kraju, malo humora:
www.youtube.com/watch?v=CLPyPJTwEC4&feature=related
utorak, srpanj 5, 2011
Nije za smijati se, ali ne znas kako drugacije, stvarno.
Ne postoji nacin da probavis ove izjave koje gda Jadranka i njena ekipa progovara, osim ako nisi odlucio/odlucila smijati se tako glasno da ih uopce ne cujes kada te netko na njih podsjeti. A ljudi ovdje vole govoriti o politici i onda ih moras iz pristojnosti slusati.
I onda se smijes, a sto ces drugo?!
Prvo je gda Kosor nesto spominjala nas mentalitet koji je, kako ona kaze i to sada pred izbore, kriv sto dugorocno ne planiramo. Ma vidi malog vraga?! Kako se ovog sjetila sada nakon sve korupcije njene stranke? Ne znam, ali joj dobro ide sjecanje. Negdje je 20 godina u zaostatku.
Onda je ministrica koja kao vodi financije, a svi znamo da se ustvari bavi zaduzivanjem, nesto odgovorila MMF-u da Hrvatska nece imati jeftinu radnu snagu. To je pravo otkrice buduci da Hrvatska ima jeftinu radnu snagu. 2/3 ljudi u zemlji je u siromastvu ili na granici siromastva.
A kada bismo cijene sveli na europske tako sto bismo racunali da je 1 euro recimo, najmanje, 10 kuna, tada bismo znali za koliko radi hrvatski gradanin i gradanka. Odnosno mozemo to napraviti i tako da usporedimo sto hrvatski gradanin ili gradanka moze kupiti sa svojom placom u odnosu na gradane neke druge zemlje, realno, dakle- u proizvodima. I dobili bismo realnu cijenu rada kod nas. Od toga joj je malo prpa, ha?
Ta gospoda koja vodi financije je cudo jedno. Ne znam kako joj promice deficit proracuna koji imamo, ne znam kako joj promice koji dio dohotka moramo davati za zaduzivanja. Ali glavno da se ona suprostavila MMF-u.
To sto ona tako govori znaci samo nevolju. Kada se HDZ pocne kuraziti, onda je odavno vrijeme za uzbunu. Tako oni vode ovu zemlju i PR s narodom, ako kome jos promice.
Iz MMF su rekli da ne mozemo zivjeti kao Grcka. A jesu i oni cirkusanti?!
Ja znam da bismo mi kao narod da sve lose nestane preko noci kao da nije bilo jer se ne mozemo suociti s istinom.
Nesto kao kad je Duje Marasovic one iz mladezi HDZ koji nisu drzali transparente „Jadranka, Split je uz tebe“ dovoljno visoko nazvao- pederima.
Ako poznavajuci Duju nismo shvatili ironiju recenog, treba li onda crtati?
Treba li i crtati da nas Jadranka vodi u ekonomsku propast?
Ja mislim da ne treba.
Ali nije dovoljno ni samo obecati ljepsu buducnost i cekati je.
Nekako cemo morati ovo uskladiti- spoznaju gdje smo stigli zahvaljujuci HDZ-u, sa zeljom da nam bude bolje zahvaljujuci novom shvacanju svega.
U cemu bi se to novo shvacanje sastojalo?
U tome da Boston Legal treba prikazivati navecer, a ne u 17 sati na HTV 2 jer to nije serija za djecu. Kako cemo to gledati u srcu dana?
A glavne Dnevnike treba prebaciti u 21 sat.
Ako ovo mozemo shvatiti, ne samo sto cemo isprasiti HDZ na izborima vec cemo krenuti naprijed nakon izbora kao vjetrom poneseni.
I sad ce netko misliti da sam ja neozbiljna ili se salim. A nisam.
nedjelja, srpanj 3, 2011
Neka sutra bude dobar dan Nikoli.
U najboljim je rukama s profesorom.
I neka budemo svi veseli na kraju.
Evo i malo inspiracije za svih nas- od ove nema bolje:
www.youtube.com/watch?v=KOTQN0tNNNY
utorak, lipanj 28, 2011
Mozes mozda misliti da neces misliti o politici neko vrijeme, ali ako istinski znas sto je to politika na ovim prostorima, onda ti to uspjeti nece. Kod nas je politika sveobuhvatna sila i moc koja destruktivno djeluje na ekonomiju i drustvo. A svatko od nas je na neki nacin dio te ekonomije i drustva u svakodnevnom zivljenju, i onda- bjezanja nema.
Svaki dan u interakciji s drugima, na radnim mjestima, pohodeci drzavne sluzbe- od skola do bolnica, sudova, imamo prilike vidjeti kako je politika stranke na vlasti stvorila jedan sistem koji je neefikasan i korumpiran i kojemu je civilizacijska briga za covjeka samo nesto sto se povodi pro forma, onda kada se nesto negativno dogodi ili novinari nesto negativno otkriju.
Onda je cilj te pro forma brige na neki nacin zanemariti i negirati odgovornost vladajucih. I nista drugo.
Kada je gda Jadranka Kosor rekla da ce ona napraviti sve nudeci svoju pomoc sestri Antonije Bilic, na sto je ona u stvari mislila?
Da li je ona tu pomoc nudila kao premijerka? Ili kao zena koja nema nikavih ovlasti, ali se prikljucila nekoj facebook grupi koja daje podrsku roditeljima i sestri?
O cemu se ovdje radi? Zasto onog cije ime necemo ni spominjati od jeze nisu ispitali profesionalci? Zar nije jasno cak i laiku koji je gledao dovoljno americkih i engleskih kriminalistickih serija da ljudi njegove vrste- pa lazu nemilice?! Zar laganje nije osnovna psiholoska osobina takvih?
Kako je moguce da jedna osoba takve vrste drzi pravosudne i policijske sustave nekoliko zemalja u zabuni?
Moguce je jer nitko nema nikakvu odgovornost. Necu niti spominjati da je broj godina zatvora koji se dobiva za silovanje apsurdan. Dode ti da nekoga gadas pomama, stvarno, cisto onako- iz apsurda.
Odgovornost ukljucuje ne samo ostavke, koje bi se sada u normalnim zemljama davale, odnosno pripremale kada sve bude gotovo, ona prije svega znaci da netko pro aktivno mora raditi svoj posao na korist gradana svojih zemalja.
Da li je to clilj politike na ovim prostorima? Nije.
Ali kada se dogodi jeza, onda se svi koncentriramo kako je jeza. I kako za jezu nitko od politicara nije direktno kriv, vec indirektno, onda pocinje igra prebacivanja „vruceg krumpira“, kako bi to nazvali Amerikanci. Nas ne interesira zapovjedna odgovornost jer je kod nas politika privilegija vladajucih. Mi ne sudimo nikome po lancu zapovijedanja, na zapadu je to praksa.
Mi smo eto i izmislili da je za sve kriv Sanader i samo on. A njegova desna ruka Jadranka Kosor nam je neko vrijeme na pocetku cak bila i obozavana premijerka. Ako to nije logicki defekt u nasim razmisljanjima, ne znam sto je.
Ako cemo cijelo vrijeme prihvacati da je politika nesto negativno, a mi se „snalaziti“ u okviru svekolikih negativnosti kojima smo izlozeni, onda nema nista od nase buducnosti.
Kada je Grcka upala u krizu onda su Nijemci s pravom porucili- unistila vas je korupcija. U vasoj zemlji, pisali su oni, dajete mito policajcu kada napravite prometni prekrsaj, zaposljavate se preko veze, trebate potplatiti doktora da bi dobili mjesto u bolnici, ne placate poreze kako bi prevarili drzavu itd, itd. To nije kako se postize ekonomski uspjeh.
U kapitalizmu ne postoji nacin da jedna zemlja ovako funkcionira i bude uspjesna- ni kao drustvo, ni kao ekonomija. U takvom sistemu je takmicenje u ekonomiji i drustvu preduvjet efikasnosti. To znaci da bez obzira kakav bio porezni sistem i raspodjela, drustvo more pocivati na uspjehu najboljih.
A sto mi imamo? Maturante koji svi napisu isti esej. I nikome nista. Imamo policiju koja se opravdava. Imamo premijerku koja je navela kao uspjeh da su ispisali 200 000 stranica u pregovorima s Europom. To govori premijerka stranke koja je u zadnjih osam godina zaposlila dodatnih 100 000 ljudi u drzavne sluze. To bi znacilo da je svaki od tih dodatnih sluzbenika napisao 2 stranice u sest godina?
HDZ ce otici s vlasti i raspast ce sa na frakcije, to je neminovno. Ono sto moramo stvoriti nakon toga je drustvo koje pociva na takmicenju. Moramo zaboraviti plemenski sistem koji se temelji na vezama jer je to jednin nacin da imamo efikasnu ekonomiju i veci zivotni standard.
Evo, potpredsjednik Svjetske banka nam je preporucio da ulazemo u znanost i istrazivanja. Naravno. Samo kako cemo to ako nam najbolji mladi ljudi odlaze iz zemlje jer ih sistem- pa maltretira. Sistem maltretira i naseg znanstvenika Dikica. On nije clan ni Akademije znanosti, niti moze ostvariti da ima ovdje uvjete za rad kakve ima u inozemstvu.
A za cijelo vrijeme dok nam znanost propada, raznosi se novac u crnim torbama da bi se „hranili“ podobni.
I onda je sasvim normalno sto je Milanovic neki dan izjavio da ne komentira izjave premijerke jer ih i ne slusa. Netko bi mogao reci da ga nije briga ili da je arogantan, ali zapravo nije. Kako se moze uspostaviti dijalog s nekim tko je toliko bezobrazan kao Jadranka Kosor da je uvijek u pravu kakvi god argumenti bili?
Ona nikada nije priznala nijedan argument kao tocan. Ekonomija i drustvo su joj u rasulu, ona je bila u HDZ- u od pocetaka, bila je potpredsjednica, sada je premijerka i cijela njezina metoda upravljanja se svodi na kombinaciju pasivnosti, agresivnosti, obecanja i neargumentacije.
Jadranka Kosor ce izgubiti izbore. Ona zapravo nijedne izbore nikada nije ni dobila. No, vazno je da i njen stil upravljanja nestane iz nasih zivota. Jer nije to samo njezin stil. A, ne. To je kako se ovdje i radi i prica. Na uspjesnom zapadu nije tako i to je jedna od osnovih razlika.
Argument treba postati kralj. Ako si nesto argumentirano dokazao onda se nitko ne moze zaliti. Zna se tko je pobijedio. A Jadranka uvijek govori da je pobijedila bez obzira sto pokazivali podaci za vrijeme njezine vadavine.
Kada nas djeca bezveze uvjeravaju, toleriramo ih jer su djeca.
Isto vrijedi i za premijerke koje imaju moc i vazne su kada one to proklamiraju, ali imaju odgovornost djeteta.
Znaci li to da smo mi humano drustvo?
četvrtak, lipanj 16, 2011
E, bas mi se danas ne pise o politici. Ali jesam, opet.
Ma citam ove brojne napise o nasilju nad gej paradom u Splitu, to je glavna tema jos posebno jer je ona i u Zagrebu ove subote, ima raznih osvrta, a ima i vrlo ozbiljnih i dobrih stvari kao sto je Obersnelov komentar koji sam jucer procitala na Indexu kako smo izgradili nasilno, netolerantno i agresivno drustvo.
Slazem se da zivimo u nasilnom, netolerantnom i agresivnom drustvu.
Samo tko je takvo drustvo izgradio?
Ja takvo drustvo nikada nisam gradila. Ne vjerujem ni da je on.
To drustvo je izgradio HDZ.
I necu se, kako on sugerira, gledati u ogledalo- jer smo to drustvo, navodno, mi. E, ja nisam.
Ja se uvijek bunim protiv nasilja svake vrste, netoleranciju ne podnosim, a agresivnost pod krinkom bilo koje „velike kategorije“ pa bila ona i nacija, e, to ne ide kod mene.
Nisam nasilna, nisam netolerantna, nisam agresivna. Da li sam direktna? Da. I uvijek koristim zamjenicu „ja“ i njene padeze. Pisem: ja mislim, meni se cini, ja sam sigurna, ja se slazem, meni se ovo ne svida.
Bunim se nekad do granica“ ludila“ jer nema nasilja, netolerancije i agresivnosti koju ja primijetim, a da ce proci pored mene, onako kao da nije moja stvar. Da li dobijem po „gubici“ zbog ovoga u ovoj nasoj zemlji?
Vrlo cesto. Da li se iznerviram? Vrlo cesto. Da li se onda smirim? Uvijek. Da li nastavljam dalje? O, da, uvijek.
To sto nisam agresivna, netolerantna i nasilna ne znaci da sve volim. A, ne. Upravo suprotno. Znam sto volim i ne moze mi nitko sada, u ovim godinama, prodavati svoje price i bajke. Nije mi se to moglo nikada, ali ipak- iskustvo cini svoje. Sada znam tocno sto mi je drago, nema mnogo mjesta za varijacije.
A, gle, opet nisam ni agresivna, netoleranta i nasilna?!
E, pa tako to ide u normalnim drustvima.
Nismo mi jos u jednom takvom, s tim se slazem s Obersnelom.
Ali tko je zasluzan za ovo sto vidimo?
HDZ.
Njima ovakvo drustvo upravo odgovara. Tu na polju niskih emocija, oni su kraljevi. Kada pocne netolerancija, svade, agresivnosti, podjele, onda su oni na svome. A kada su na svome- e, lova leti k njima, kao da je ptica. A ti se narode dijeli i budi u nasilju, netoleranciji i agresivnosti!
Ja sam oduvijek voljela uzivati u drugome. Oduvijek sam voljela uzivati u istinskom uspjehu, a ne bi sigurno nikada dozvolila da me neki europski birokrati s pravom prozivaju zbog moje nesavjesti i moje nesposobnosti. Pa nije mene donijela roda!
Da li je HDZ donijela roda?
Ma sto god da ih je donijelo, trulo je.
Jednom kada budemo imali drugacije politicare, onda ce nam i druge stvari, na podrucju visih emocija, dolaziti prirodno. To je ohrabrujuce u svemu. Ja sam u ovo sigurna.
Na podrucju visih emocija stanuju i ljubav i strasti i vodenje ljubavi i rock and roll, i umjetnost i strast za umjetnoscu i imaginacija i strast za znanoscu, i cast i rad i sve ostalo vise kvalitete.
Evo gledam ja u ponedjeljak s kojom strascu prof dr Paladino, Splicanin- cija je mama bila nasa susjeda, a ona je bila jedna od najljepsih zena Splita, ako pitate mog oca koji joj je kao dijete isao na postu ili u ducan i za uzvrat bi dobio nesto para za matineje ne bi li gledao filmove s Avom Gardner- prica o znanosti i medicini mozga posebno.
Govori on kako je nas mladi znanstvenik, cije sam ime zaboravila, dobio najveci grant u Americi i kako Obama podrzava znanost i kako nema istrazivanja bez velikih novcanih ulaganja. Ma naravno, ali mladi nam svakodnevno odlaze u ovoj zemlji trulih emocija.
Ovu zemlju moramo oteti HDZ-u i niskim emocijama.
Za pocetak, najbolje je ne gledati htv, ne citati ni pod razno ni jutarnji, ni vecernji, ni takve slicne nebuloze i ne slusati nista sto nema elektricnu gitaru ili neki klasicni instrument, i gledati samo dobre flmove kao Vicky, Cristina, Barcelona koji je sinoc bio na novoj. Ja sam ga gledala po tko zna koji put, i opet cu.
Mozete gledati i Igru prijestolja na hbo, ako ste malo vise akcijski tip- sinoc je Sean Bean odnosno Lord Stark izgubio glavu, i to doslovno. Steta, stvarno je bio nevjerojatan lik. Ali mala ce njegova to srediti, macuje ka luda. Strasno dobra stvar ova serija, istinski.
A ako hocete nauciti pravilan engleski, morate slusati kako govore. To je engleski u svoj svojoj raskosi. Gluma je perfektna, kao i obicno kada su Englezi u pitanju.
Ako to sve radite moze vam se dogoditi kao meni da pet minuta pricate kako nesto morate kupiti u Sainsbury' s, a u Hrvatskoj ste i onda vas nitko ne razumije, naravno. To je zato sto ste mislili na Mercator, ali ga uporno ne zovete tako. Ma koga briga za naziv, meni su oni slicni, stvarno.
Je li bi ovo ja uredila svijet po svome? Naravno, ha, ha, ali samo kada su ukusi u pitanju.
Po pitanju prava, e, kako se prava mnoze, tako idemo sve vise u demokraciju. A to je dobro mjesto jer sila i moc jenjavaju.
I zato- svi na gej pride!
Nisam gej, ali idem na skup u subotu da bi dala podrsku gej ljudima i protestirala protiv videnog nasilja. Mislim da bismo to trebali uciniti svi koji mozemo. Ja jos razmisljam o tome sto cu odjenuti jer ne zelim da me slikaju ove neke grupe i stave na facebook, a da ne budem najboljeg moguceg izgleda. A, ne. Moj odraz u ogledalu ce biti stvaran.
Vise emocije nisu instantne- kao ni sto npr, dobra spiza nije, a Splicani znaju o njoj- vec zahtijevaju pozitivnu zelju i trud pripreme koji idu od mozga. No, kada se kao takve pokrenu, te emocije lako putuju organizmom, kao sunceva i mjeseceva energija pa sve u jednom i my God, osjecaj se ne moze opisati i magicnost traje.
Evo i njih:
www.youtube.com/watch?v=3_7unIvB8PU&feature=related